Najmanje 44.000 ljudi ostalo je bez prava na novčanu socijalnu pomoć otkako je na snazi Zakon o socijalnoj karti.

Najugroženiji građani naše zemlje koji preživljavaju uz novčanu socijalnu pomoć već dve godine imaju opravdan razlog da strepe zbog Informacionog sistema Socijalna karta, koji se "oslanja" na javnosti i dalje nepoznati algoritam.

Zbog svih štetnih efekata koje ovaj zakon nosi, A 11 - Inicijativa za ekonomska i socijalna prava zalaže se za ukidanje ovog zakonskog rešenja i obustavu primene Informacionog sistema Socijalna karta.

Državni eksperiment nad siromašnima

Registar Socijalna karta na jednom mestu obuhvata oko 135 podataka o ličnosti korisnika usluga socijalne zaštite, ali i njihovih srodnika i takozvanih "povezanih lica". Vlada Srbije i Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja zamislili su Socijalnu kartu kao rešenje za "pravedniju raspodelu socijalne pomoći" i "unapređenje kvaliteta rada državnih organa u oblasti socijalne zaštite", insistirajući da u ovoj oblasti postoji niz zloupotreba, ne navodeći pritom egzaktne podatke o tome ko stoji iza tih zloupotreba, te kako i kada ih sprovodi.

Umesto da se unapredi dotadašnji sistem rada, uveden je potpuno novi sistem za koji socijalni radnici faktički nisu obučeni, a o kom korisnici novčane socijalne pomoći nisu obavešteni.

Zbog novog, poluautomatskog i algoritamskog odlučivanja o pravima koje građani imaju - da li im je porastao prihod, da li su stekli više imovine i da li je došlo do ovih promena i kod sa njima povezanih osoba, za tačno dve godine primene zakona bez socijalne pomoći ostali su i oni koji ni na koji način nisu "prevarili" sistem, već su postali žrtve ubrzanog, traljavog, netransparentnog načina rada. Socijalnim radnicima posao je postalo rešavanje takozvanih notifikacija o promenama u statusu pojedinca, a ne terenski rad koji bi omogućio da se zaista spoznaju uslovi u kojima korisnici novčane socijalne pomoći žive.

Tako je poluautomatizovani sistem pojedinim građanima beležio neverovatne prihode iz radnog odnosa koji se nije desio, sezonski rad protivpravno je uziman kao razlog za ukidanje socijalne pomoći, a socijalni radnici su upućivani na pogrešne odredbe Zakona o socijalnoj zaštiti.

Inicijativa A 11 na terenu je otkrila niz grešaka ovog registra. Uz nesenzitivnost sistema koji na njemu počiva, dolazi do uspostavljanja (novih) negativnih standarda u socijalnoj zaštiti. Na primer, zbog nepoznavanja načina rada sakupljača sekundarnih sirovina, evidentirana je situacija u kojoj je sakupljaču iz Beograda zabeležen mesečni prihod koji bi podrazumevao da jedan čovek, sam, za mesec dana sakupi i proda 22 tone kartona, što je u suprotnosti sa elementarnim zakonima logike.

Praksa Inicijative A 11 pokazala je i da pojedini socijalni radnici ignorišu napore korisnika da dokažu da je sistem napravio grešku u njihovim navodnim primanjima, iako ih te greške ostavljaju bez socijalne pomoći, samim tim i bez ikakve društvene podrške u prevazilaženju siromaštva.

Stav Ministarstva da će primena Socijalne karte eliminisati zloupotrebe nije ni opravdan, ni razuman. Pokušaj da se, u suštini, testira poluautomatizovano, algoritamsko odlučivanje na grupi ljudi koji su najmarginalizovaniji u društvu samo je potez kojim se smanjuje mogućnost da se ti ljudi žale, što nas navodi na pitanje - koja grupa je sledeća u redu za testiranje neproverenih tehnologija?

Prema zvaničnim informacijama koje je Ministarstvo za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja ustupilo našem pravnom timu, za dve godine primene zakona korisnici novčane socijalne pomoći oštećeni Socijalnom kartom podneli su samo 361 žalbu na rešenja centara za socijalni rad. U poređenju sa više od 100.000 notifikacija o navodnim uvećanjima prihoda i imovine korisnika socijalne pomoći i njihovih porodica, ta brojka je zanemarljiva.

Ministarstvo nije Inicijativi A 11 pružilo informacije o broju građana koji su primenom algoritma zapravo ostvarili pravo na novčanu socijalnu pomoć, odnosno o onima kojima je sistem pomogao da prežive. Ovaj podatak nikada nije javno obelodanjen, što navodi na sumnju da namere donosilaca odluka u vezi sa Socijalnom kartom nisu baš bile u najboljem interesu najsiromašnijih.

(Za)ustavni sud i ćutanje na nepravdu

Zbog suprotnosti Zakona o socijalnoj karti sa brojnim nacionalnim i međunarodnim pravnim aktima Inicijativa A 11 je u aprilu 2022. godine podnela Ustavnom sudu Republike Srbije Inicijativu za ocenu ustavnosti Zakona o socijalnoj karti. Ustavni sud se i dalje nije oglasio.

Inače, u Srbiji novčanu socijalnu pomoć trenutno prima oko 168.000 građana, s tendencijom smanjenja tog broja iz godine u godinu. Godine 2018. novčanu socijalnu pomoć primalo je 244.160 građana, naredne godine 226.897 građana, a uoči početka primene Zakona o socijalnoj karti 1. marta 2022. godine, novčanu socijalnu pomoć je u Srbiji primalo 211.266 građana, koliko ih je bilo u februaru te godine.

S krajem 2022. godine beleži se novi pad, a u evidenciji je 182.773 korisnika novčane socijalne pomoći. Zaključno sa 1. februarom 2024. godine, u evidenciji Ministarstva za rad, zapošljavanje, boračka i socijalna pitanja je 168.307 primalaca novčane socijalne pomoći.

S obzirom na to da se proteklih godina značajno ne menja ukupna suma novca namenjena isplati novčane socijalne pomoći (ovaj iznos nikada ne prelazi 13 milijardi dinara), a nije došlo ni do značajnijeg rasta iznosa novčane socijalne pomoći, preostaje da se zapitamo kako je za dve godine, od marta 2022. do februara 2024. godine, iz sistema "izbrisano" skoro 44.000 građana Srbije.

Iznos novčane socijalne pomoći je 11.445 dinara i, kako je Inicijativa A 11 nedavno upozorila, nije dovoljna ni kao ispomoć za preživljavanje, a kamoli za dostojanstven život.

Sve napore koje Inicijative A 11 ulaže kako bi se popravila ogromna šteta koju je unela Socijalna karta možete da saznate na posebnom sajtu koji smo posvetili ovom problemu, detaljnim objašnjenjima i primerima uticaja algoritma na živog čoveka koji se bori za opstanak.

Saopštenje, foto: A 11