Kada se Mladen Cvetković preselio u Dablin 2000. godine, imao je obezbeđen posao u telekomunikacionoj kompaniji koja je tražila radnike širom Evrope jer Irska nije imala dovoljno obrazovane radne snage da zadovolji potrebe brzo rastuće ekonomije.

Multinacionalne kompanije koje su u Irskoj počele da otvaraju svoja sedišta sredinom 1990-ih godina danas zapošljavaju više od 300.000 ljudi, što je oko 11% radne snage, među kojima je znatan procenat stranaca.

Mladen Cvetković i njegova supruga Olivera Milenković, koja je takođe tada dobila posao, u razgovoru s grupom srpskih novinara rekli su da je te 2000. i naredne godine u Irsku došao veoma veliki broj ljudi iz Srbije.

"Imali su ogroman manjak kadrova, jer irsko školstvo nije moglo da omogući toliko resursa da popuni sva radna mesta i jedina opcija je bila da se nalaze kadrovi u drugim zemljama, posebno u IT i telekomunikacionom sektoru", rekao je Cvetković.

Irska je danas članica Evropske unije s najvećim procentom stanovnika koji imaju završeno tercijarno obrazovanje.

Prema podacima Eurostata, gotovo polovina stanovnika Irske ima završen treći nivo obrazovanja, koje obuhvata sve stepene obrazovanja posle srednje škole. Među građanima između 25 i 34 godine taj udeo je čak 62%.

Visoko kvalifikovana, dobro obrazovana mlada radna snaga koja govori engleski jezik bio je jedan od ključnih faktora u razvoju "keltskog tigra", zajedno sa činjenicom da kao članica EU ima pristup jedinstvenom evropskom tržištu, finansijskom podrškom države i povoljnom korporativnom poreskom politikom.

Takvi uslovi nisu privlačili samo strane direktne investicije nego i mlade preduzetnike koji su ovde videli šansu da započnu svoj biznis.

Svesne da tehnološki giganti kao što su Gugl, Epl i Meta, mogu u svakom trenutku da se presele u drugu zemlju ako im se ponude bolji uslovi, irske vlasti su istovremeno radile na razvoju sopstvenog tehnološkog sektora, ulažući u kompanije koje će ostati u zemlji i koje će irski brend izvoziti u svet.

Tako su strane direktne investicije i domaće preduzetništvo postali dva stuba irske ekonomije, jedne od najbrže rastućih u EU.

Dok je za dovođenje stranih kompanija u Irsku zadužena Agencija za strane direktne investicije (IDA), državna agencija za podršku preduzetništvu Enterprise Ireland (EI) pomaže domaćim preduzećima da se razviju, prodaju proizvod i prošire se na strana tržišta.

Savetnik za razvoj u toj agenciji Majkl O'Di je novinarima iz Srbije rekao da, iako strane investicije generišu daleko više poreskih prihoda, irsko preduzetništvo je "dugoročna igra".

"Irska je fantastično mesto za startapove", rekao je O'Di.

On je objasnio da EI startapovima i malim i srednjim preduzećima pruža finansijsku i stručnu pomoć, ali pod određenim uslovima, među kojima su da imaju sedište u Irskoj, da prave novi proizvod ili uslugu koja može da se izvozi u druge zemlje i da imaju potencijal da kreiraju 10 radnih mesta.

Njihov cilj je da podrže 90 velikih i 70 manjih investicija godišnje, ali nemaju okvir za visinu novčanih sredstava koja daju, jer to zavisi od potreba kompanija. Prošle godine su, na primer, imali 30 miliona evra direktnih investicija u 90 startapova.

Procenat uspešnosti startapova koje dobiju podršku EI je oko 63%, ali O'Di ističe da je važno prihvatiti neuspeh i da je radio sa mnogo osnivača startapova koji su doživeli neuspeh, ali su ponovo pokušali kada su dobili novu ideju.

"To je ono što želimo, da probaju, da se vrate i ponovo pokušaju, da se ne plaše neuspeha, jer imaju veštine i iskustva", rekao je O'Di novinarima koji su boravili u Dablinu u okviru projekta "Puls Evrope – medijske posete EU".

Irska, s nešto više od pet miliona stanovnika, ipak i dalje ima ograničene ljudske resurse, kazao je O’Di i istakao da je jedini način da se razvijaju da dovode ljude iz drugih zemalja.

Da je Irska dobro mesto za pokretanje biznisa, potvrdio nam je i 38-godišnji Ning Na, s kojim su srpski novinari imali priliku da razgovaraju u najstarijem irskom inkubacionom preduzetničkom centru Guinness Enterprise Centre (GEC).

Ning Na je iz Kine došao u Irsku sa 16 godina, zahvaljujući sportskoj stipendiji kao profesionalni igrač stonog tenisa. Došao je da bi učio engleski jezik, u Dablinu je nastavio školovanje, zatim radio u međunarodnim kompanijama, a prošle godine je odlučio da pokrene svoj startap.

U Irskoj nije retkost da zaposleni u multinacionalnim kompanijama, gde steknu veliko znanje i iskustvo, pokušaju da osnuju svoju kompaniju.

"U Irskoj je prilično lako dobiti finansije ako imate dobru ideju, jer imamo pomoć vlade, tehničku pomoć GEC-a, a takođe od Enterprise Ireland možete za pokretanje biznisa lako dobiti grant od 20.000 do 30.000 evra koji se može povećati i do 300.000-400.000 evra", rekao je Ning Na.

On sa svojim timom radi na razvoju aplikacije za računovodstvo koja koristi veštačku inteligenciju, a u tome veliku podršku dobija od GEC-a.

Pored prostora za privatne kancelarije, GEC svojim klijentima nudi mentorstvo, pomoć u razvijanju ideje, prikupljanju sredstava, pravljenju biznis planova, omogućava povezivanje s univerzitetima, klinikama za ispitivanja, kao i saradnju s drugim korisnicima centra.

Direktorka GEC-a Niv Kolins rekla je da je u tom centru, otvorenom 2000. godine u zgradi koja je nekada bila deo pivnice Ginis, danas smešteno 160 startap kompanija. Najveći broj njih je u sektoru digitalne i medicinske tehnologije, a sve je više i klijenata u kreativnoj industriji, kao što su film ili video igre. Među njima ima i onih koji su, kao i Ning Na, došli iz drugih zemalja – Italije, Francuske, Singapura.

Od zemlje iz koje su ljudi masovno emigrirali zbog siromaštva i nezaposlenosti, Irska je danas postala multietničko društvo, otvoreno i prijateljsko prema strancima.

Cvetković je tokom više od dve decenije života u Irskoj video kao se struktura stanovništva promenila, ali kaže da su Irci veoma gostoljubivi i spremni da pomognu.

Ipak, brzi ekonomski rast nije bio bez izazova, pa su danas u Dablinu najveći problemi visoki troškovi života, nedovoljno kuća i stanova čije su cene astronomske i gradski saobraćaj koji je, prema rečima Cvetkovića, gori nego u Beogradu.

Izvor: Dnevni evropski servis

Foto: Dnevni evropski servis