Pekari na Balkanu peku u kriznim vremenima sve manje hlebove. Manje za iste pare je najbolji opis trenda prikrivanja poskupljenja tako što se smanjuje količina proizvoda i pakovanje, ali ne i cena, piše nemački list Štutgarter cajtung.

Kombinacijom engleske reči šrink, koja znači skupljanje, i reči inflacija ekonomisti su za taj fenomen smislili reč "šrinkflacija".

U pitanju je, piše dnevnik, fenomen koji sve više zadaje glavobolju zemljama sa slabim sistemom zaštite potrošača, kao što su to kandidati za članstvo u EU na Zapadnom Balkanu.

Štutgarter cajtung piše da se u Beogradu jedna od najpopularnijih pekara zove "Hleb i kifle", ali da bi u međuvremenu trebalo da se zove "Kako od hleba postaju kifle". "Svi pekarski proizvodi sve su manji", prenosi dnevni reči jedne žene ispred te pekare u Beogradu.

Manje za iste pare je princip prikrivenog poskupljenja smanjivanjem količine proizvoda.

"Prvo imamo eksploziju cena. Zatim ne samo vekne hleba, neko i table čokolade, rolne toalet papira, čašice jogurta ili vrećice čipsa vidno zahvati pomama skupljanja, koju potrošači na prvi pogled jedva registruju - manjim količinama svojih proizvoda pre svega preduzeća iz oblasti industrije hrane pokušavaju da naizgled drže svoje cene uprkos inflaciji", piše dnevnik.

"Bilo da je reč o čokoladi koja je smršala na 80 grama, jogurtu u flašama od 950 grama, ili pakovanjima keksa od 112,5 grama  - trend ide u pravcu pakovanja koja je sve teže porediti", piše list.

Cena kilograma nekog proizvoda, primećuje list, i u Srbiji mora da bude označena na policama prodavnica, ali je to ne samo zbog veoma sitnih slova i brojeva od male koristi, nego i zato što potrošačima obično ništa ne govori cena kilograma maslaca ili kečapa.  

Štutgarter cajtung ipak priznaje da "šrinkflacija" kao trend nije ograničena samo na Srbiju, već da se zaštitnici potrošača i u Nemačkoj žale na taj fenomen.

Izvor: Dnevni evropski servis

Foto: Pixabay