Srbija je u proteklih pet godina napredovala u primeni obaveza prema Evropskoj povelji o regionalnim ili manjinskim jezicima (ECRML), ali bi trebalo da podstiče dvojezično obrazovanje, proširi upotrebu manjinskih jezika u medijima i ojača savete nacionalnih manjina, ocenjuje se u izveštaju Komiteta eksperata Saveta Evrope objavljenom 7. juna.

U izveštaju o poštovanju Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima u Srbiji kojim je obuhvaćen period do oktobra 2022. godine, podseća se da je Povelja u Srbiji stupila na snagu 2006. i da se odnosi na albanski, bosanski, bugarski, bunjevački, hrvatski, češki, nemački, mađarski, makedonski, romski, rumunski, rusinski, slovački, ukrajinski i vlaški jezik.

Ukupno gledano, ocenjeno je da je Srbija zabeležila napredak u primeni Povelje.

Komitet eksperata sa zadovoljstvom konstatuje da je proces uvođenja manjinskih jezika u službenu upotrebu nastavljen i ubrzan, ali i dodaje da još ima opština u kojima jezici manjina, uključujući romski i ukrajinski, tek treba da budu uvedeni u službenu upotrebu.

Obrazovanje na manjinskom jeziku na različitim nivoima organizovano je na albanskom, bosanskom, bugarskom, hrvatskom, mađarskom, rumunskom, rusinskom i slovačkom i to "funkcioniše veoma dobro i dovodi do dobrih rezultata", ocenjuje se u izveštaju.

Nekoliko manjinskih jezika, međutim, dodaje se, uči se u okviru izbornog predmeta/programa "maternji jezik sa elementima nacionalne kulture" samo dva časa nedeljno pa učenici ne stiču dovoljno znanja.

U izveštaju se ukazuje i da se neki manjinski jezici uopšte ne koriste na određenim nivoima obrazovanja. U određenim slučajevima, postoji nedostatak dostupnosti i kontinuiteta obrazovanja na jezicima manjina na predškolskom, osnovnom i sekundarnom nivou.

Da bi se ti nedostaci otklonili, postoji potreba da se proširi i/ili obezbedi dvojezičnost obrazovanja, jer je to jedini model u Srbiji koji ispunjava minimalne uslove Povelje, navodi se u izveštaju.

Što se tiče obrazovanja odraslih, ne postoji sertifikovano obrazovanje odraslih ni za jedan manjinski jezik koje organizuju vlasti, osim za mađarski.

Većina manjinskih jezika korišćena je u krivičnim i građanskim sudskim postupcima, ali ne i u postupcima koji se tiču upravnih stvari. Takvu upotrebu treba podsticati.

Osim mađarskog, manjinski jezici se ne koriste u kontaktima sa i od strane lokalnih ogranaka nacionalnih vlasti. Na nivou opština ovi jezici se u određenoj meri koriste u komunikaciji sa lokalnim vlastima.

Manjinski jezici se koriste u televizijskim i radio programima javnih i privatnih medija. Ali, uprkos pozitivnoj opštoj slici, Komitet ponavlja svoju prethodnu preporuku da se produži trajanje programa na manjinskim jezicima, da se emituju redovnije i da uključuju sadržaje različitih žanrova koji su privlačni različitim generacijama.

Srpske vlasti takođe treba da razvijaju, za svaki manjinski jezik, sveobuhvatan medijski plan za emitovanje, navodi Komitet. U ponudu treba uključiti nove medije.

Medijski pejzaž privatnih i lokalnih medija koji se često menja stvara nesigurnost za promociju manjinskih jezika, dodaje Savet Evrope.

U izveštaju se takođe ukazuje da su srpske vlasti podržale značajan broj kulturnih aktivnosti na svim jezicima manjina.

Ocenjuje se da bi budžetski i kadrovski kapaciteti saveta nacionalnih manjina trebalo da budu znatno ojačani kako bi se manjinski jezici efikasno promovisali u javnom životu i da bi u potpunosti obavljali svoju ulogu savetodavnih tela o politici manjinskih jezika u skladu sa Poveljom.

Postoji potreba da se sadržaj o svim manjinskim jezicima i kulturama uključi u nastavni program, obuke nastavnika i obrazovne materijale i da se podstaknu mediji da podižu svest o tome kroz izveštavanje i obuke novinara.

Peti evaluacioni izveštaj Komiteta eksperata Evropske povelje o regionalnim ili manjinskim jezicima zasnovan je na informacijama koje su dali vladini i nevladini izvori, uključujući i one dobijene tokom njihove posete Srbiji u oktobru 2022.

Evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima je konvencija Saveta Evrope čiji je cilj da zaštiti i promoviše tradicionalne regionalne ili manjinske jezike država članica i omogući onima koji ih govore da ih koriste i u privatnom i u javnom životu. Stupila je na snagu 1. marta 1998. godine i sada je na snazi u 25 država, a njenu implementaciju nadgleda nezavisni Komitet eksperata.

Izvor: Beta

Foto: Pixabay