Evropska unija se suočava sa nizom problema čije rešavanje zahteva saradnju dve najmoćnije članice, Nemačke i Francuske, ali ni poseta Francuskog predsednika Emanuela Makrona Nemačkoj nije uspela da prikrije razlike u interesima dve zemlje, piše 29. maja švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung (NZZ).

Dnevnik piše da razmimoilaženja između Berlina i Pariza niko ne može rečima da izbriše, pa ni tako vešt govornik kao što je Makron.

Francuski predsednik je u inspirišućem govoru u Drezdenu tačno identifikovao neke od problema sa kojima se EU suočava, ali ono što je sada potrebno su ideje, a tu on ima malo toga da ponudi, piše NZZ.

Makron je, piše list, u govoru tačno primetio da "naša Evropa može da umre". Ona je, kako se navodi, ugrožena na više načina - od Rusije, trgovinske politike Kine, a poslednjih godina i sve većeg američkog izolacionizma.

Makron je u pravu i kada ukazuje da je EU u današnje vreme sve više ugrožena iznutra, jer u mnogim zemljama jačaju antievropske snage, piše NZZ.

"Evropska unija za te probleme mora da nađe rešenje. A u tome je posebno važna saradnja dve najmoćnije članice. I upravo tu počinje problem. Ni duboka Makronova strast ne može da prikrije duboke razlike u interesima koje postoje godinama između dve zemlje", ocenjuje NZZ.

List piše da je Makron i u govoru u Drezdenu ponovo spomenuo i temu oko koje se Berlin i Pariz ne slažu, a to je zajedničko evropsko zaduživanje.

Navodeći da to "francuski evergrin" koji se odavno "istrošio", NZZ piše da Makronov predlog ne bi EU daleko doveo, jer zajednički dugovi pomažu samo dok ima para. "Tada izostaju hitne reforme, a kada se novac potroši, dugovi su samo veći", ocenjuje NZZ.

"I u mnogim drugim oblastima su pozicije Nemačke i Francuske jako udaljene", ukazuje list.

Dnevnik navodi kao primer da Francuska ne bi imala problem da Kini uvede kaznene carine jer je francuska automobilska industrija tamo jedva angažovana, dok bi nemačkim proizvođačima takve sankcije nanele ozbiljnu štetu.

Iako su to samo one najočiglednije razlike u interesima Berlina i Pariza, one postoje i u energetskoj politici i u odbrani, piše NŽ, dodajući da su upravo evropske institucije arena u kojoj dve zemlje rešavaju svoje međusobne sukobe.

"Nijedan ma kako uspešan govor ne može to da prikrije. Ono što je potrebno su političke koncepcije sa kojima zemlje mogu da se priključe. A ta obaveza je i dalje i na (nemačkom kancelaru Olafu) Šolcu i na Makronu", piše NZZ.    

Izvor: Dnevni evropski servis

Foto: Beta/AP