EU je 2006. godine pomogla stvaranje Energetske zajednice (EZ), međuvladine organizacije koja za cilj ima širenje zajedničkog tržišta energije na zemlje jugoistočne Evrope koje nisu članice Evropske unije. Pri tome, EZ je trebalo da privuče investicije, doprinese sigurnosti snabdevanja i poboljša stanje životne sredine. Gde se nalazimo nakon 8 godina i šta možemo da očekujemo od predstojeće reforme?

 

Autor: Dragana Mileusnić, stručnjak za politike u oblasti klime i energetike u jugoistočnoj Evropi u Mreži za klimatsko delovanje Evropa (CAN)

Kako se Energetska zajednica razvijala tokom godina, uz kontinutiranu podršku Evropske Unije, donela je deo progresivnih energetskih politika u jugoistočnu Evropu, kao što su obaveze da se poveća učešće obnovljivih izvora energije i poboljša energetska efikasnost. Ipak, EZ nije uspela da ostvari neke od ključnih ciljeva: investicija u energetiku i dalje gotovo da nema, dok korupcija cveta širom regiona.

 

Primena Ugovora o Energetskoj zajednici takođje je problematična. Instistucije i mehanizme primene treba znatno poboljšati, kako smatra i Savet Evropske Unije. Štaviše, oko polovina regionalnih potreba za energijom i dalje dolazi iz termoelektrana na ugalj, koje značajno zagađjuju životnu sredinu. Nedavno smo bili svedoci ranjivosti ovih postrojenja kada su termoelektrane u Srbiji bile ugrožene tokom poplava, dok je jedna na Kosovu eksplodirala.

 

U svetlu ovih izazova, prošlog oktobra je započet proces revizije Energetske Zajednice, kada je grupa stručnjaka angažovana da predloži neophodna poboljšanja. Analiza koju je predvodio poljski evroparlamentarac Jerži Buzek, kulminirala je izveštajem koji, između ostalog, poziva da novi energetski projekti budu u skladu sa dugoročnim klimatskim ciljevima EU, slično praksi koju ima Evropska investiciona banka. Zajedno sa predloženom legislativom o kvalitetu vazduha, industrijskim emisijama i gasovima staklene bašte, ove mere bi konačno trebalo da reše neke od nedostataka u postojećem okviru Energetske zajednice. Pomenuti izveštaj sugeriše i da se evropski zakoni o javnim nabavkama i državnoj pomoći usvoje i u Energetskoj zajednici, što bi trebalo da doprinese rešavanju problema korupcije i institucija u regionu.

 

Ipak, da bi predložene mere bile usvojene, neophodna je snažna podrška evropskih institucija na predstojećem Ministarskom Savetu EZ, koji će biti održan u Ukrajini u septembru. S obzirom da je izveštaj već prihvaćen na sastanku Stalne grupe na visokom nivou, jednog od tela Energetske zajednice u kojima Evropska komisija vec aktivno učestvuje, uz činjenicu da gotovo sve članice EZ pretenduju na punopravno članstvo u EU i da će samim tim svakako morati da usvoje predloženu regulativu, nema razloga da se ovo i ne sprovede.

 

Ipak, skorašnji događaji daju razloga za sumnju u ciljeve evropske politike na Balkanu. Na primer, nakon majskih poplava, procenjeno je da su sektori energetike i rudarstva u Srbiji pretrpeli gubitke i štetu u iznosu od 488 miliona evra, prema Izveštaju o poplavama, koji je sačinjen uz podršku EU. Isti dokument navodi da poplavljeni rudnici uglja treba da budu obnovljeni, te da preko 400 miliona evra bude utrošeno na obnovu i rekonstrukciju u sektorima energetike i rudarstva.

 

Sa druge strane, nedovoljno pažnje je posvećeno merama energetske efikasnosti ili obnovljivim izvorima energije malog kapaciteta, koji bi mogli da daju rezultate pre zime, istovremeno doprinoseći obavezama koje Republika Srbija ima prema Energetskoj zajednici i Evropskoj Uniji. Veoma iznenađujuće, imajući u vidu da će većina ovog novca doći iz evropskih fondova, koji prioretizuju održiva rešenja u odnosu na ugalj, naročito kada je potencijal obnovljivih izvora i energetske efikasnosti značajan kao na Balkanu.

 

Uprkos tome, verujemo da će poruka Evropske Unije ministrima energetike u regionu biti jasna: nova pravila se moraju prihvatiti, uz ubrzanu i efikasniju primenu. Očekuje se da će im slična poruka biti upućena i na konferenciji o Zapadnom Balkanu, koja se održava ove nedelje u Berlinu, na inicijativu kancelarke Merkel. Konačno, ovakava odluka neophodna je radi dobrobiti svih građana regiona.