Izveštaj Evropske komisije o Srbiji za 2022. daje objektivno stanje stvari u zemlji koja je pre osam godina počela pregovore o pristupanju EU. Nažalost, posebno za građane Srbije, ta slika pokazuje zbunjenost, neodlučnost, neizvesnost i nespremnost lidera da se nedvosmisleno odluče u kom pravcu Srbija želi da ide.

Srđan Majstorović, predsednik UO Centra za evropske politike (CEP)

Izveštaj govori o kandidatu koji nekoliko godina uzastopno stagnira, kada je reč o ispunjavanju osnovnih kriterijuma za članstvo u EU. Stepen pripremljenosti za članstvo u EU u ovogodišnjem izveštaju ostao je isti i neprihvatljivo nizak posle osam godina od početja pristupnih pregovora, uprkos beleženju "ograničenog" ili "izvesnog napretka" u nekim oblastima. Ti skromni rezultati prvenstveno su posledica nezainteresovanosti i nedostatka političke odlučnosti da se situacija u Srbiji unapredi kroz usklađivanje sa kiterijumima EU za pristupanje.

Nalaze u ovogodišnjem izveštaju obeležila su dva ključna faktora - prvi, ruska agresija na Ukrajinu i uticaj na Evropu, i drugi, izborni proces u Srbiji. Umesto da rusku agresiju prepozna kao istorijski trenutak da se zauvek odvoji od ruskog uticaja i nedvosmisleno okrene Evropi, srpsko vođstvo se opredelilo za taktiku čekanja i balansiranja između sumnjive podrške Rusije statusu Kosova, kao i njene objektivne zavisnosti od ruskih energenata, i, s druge strane, činjenice da razvoj i privreda Srbije zavise od trgovine sa EU i investicija koje dolaze iz njenih članica.

Taj taktički izbor dodatno je oslabio već narušenu reputaciju zemlje. EK je ocenila da je Srbija u odnosu na prethodni period nazadovala u poglavlju 31 (Zajednička spoljna i bezbednosna politika). Ovo je prvi put da je EK upotrebila tu ocenu u procesu pridruživanja Srbije EU. Nivo usklađenosti sa pozicijama EU u spoljnoj i bezbednosnoj politici pao je sa 64% u 2021. na 45% u avgustu 2022. Srbija se nije pridružila restriktivnim merama protiv Rusije, iako se pridružila EU u Generalnoj skupštini UN i Savetu Evrope u osudi ruske agresije.

Srbija je nastavila da održava kontakte na visokom nivou i potpisuje sporazume sa Rusijom istovremeno sa eskalacijom sukoba u Ukrajini, dok tvrdi da ostaje posvećena članstvu u EU. Na taj način Srbija nastavlja da pokazuje geopolitičku dezorijentaciju koja i dalje zbunjuje evropske partnere, širi nelagodu među susedima i čini je nepouzdanom.

Prevremeni parlamentarni izbori i redovni predsednički drugi su faktor koji utiče na nalaze u ovogodišnjem izveštaju EK o Srbiji. U izveštaju se ocenjuje da su izbori bili mirni ali da je bilo neregularnosti, pritisaka na glasače, nejednakog pristupa medijima tokom predizborne kampanje u korist vladajuće partije itd. Iako su izbori vratili opozicione stranke u parlament, Srbija ostaje duboko podeljeno društvo.

Prevremeni izbori učinili su da parlament ne funkcioniše poslenjih šest meseci (osim kada je organizovana inauguracija predsednika), što je usporilo zakonodavni proces i harmonizaciju nacionalnog zakonodavstva sa pravnim tekovinama EU. U Srbiji su vanredni izbori postali politički instrument upravljanja kojim se obesmišljava uloga parlamenta, vršenje njegove vlasti, kao i mandat i integritet njegovih članova.

Kada je radio, na sednicama parlamenta članovi vladajuće koalicije koristili su jezik napada na političke protivnike, novinare, organizacije civilnog društva i aktiviste. Nažalost, usvajanje kodeksa ponašanja poslanika nije dovelo do kažnjavanja neprimerenog ponašanja.

Kada je reč o sposobnosti Srbije da preuzme obaveze iz članstva u EU, evidentna stagnacija odrazila se u činjenici da prvi put nema ni jednog od 33 poglavlja u kome je zabežen "dobar napredak". "Izvestan  napredak" je zabeležen samo u 12 poglavlja. U najvećem broju poglavlja registrovan je "ograničeni napredak" dok u tru poglavlja nije bilo nikakvog napretka.

Situacija sa slobodom izražavanja ostala je u stanju stagancije koja je počela 2015, i pretnje i nasilje nad novinarima izazivaju zabrinutost. Iz perspektive spremnosti za članstvo u EU, Srbija je na istom nivou pripremljenosti kao prethodnih godina. To je indikator stagnacje zbog nedostatka političke ambicije i kapaciteta njenih lidera da se odlučnije fokusiraju na ključne uslove za pristupanje EU.

Šest meseci posle izbora, čini se da će nova vlada Srbije biti uskoro imenovana. Pitanje je kako će ta nova/stara vlada tumačiti ovaj izveštaj. Dijalog sa Kosovom, funkcionisanje demokratskih institucija, vladavina prava i harmonizacija sa spoljnom politikom EU i u narednom periodu će biti ključni za tempo napretka evrointegacija Srbije. U prošlogodišnjoj analizi izveštaja EK izrazio sam sumnju u pristup EK koja je pokušala da motiviše vlasti Srbije koristeći donekle ublažen rečnik.

Kontekst u kojem je ove godine objavljen izveštaj, posebno geopolitički, veoma se razlikuje. To se jasno vidi u rečniku izveštaja u kome se, na mnogo konkretniji način, kritikuju "neki predstavnici vlasti" koji nisu na liniji članstva u EU kao strateškog cilja Srbije. Međutim, za tango je potrebno dvoje. EU mora da povrati kredibilitet u regionu tako što će ostati čvrsta oko pitanja poput poštovanja temeljnih vrednosti EU, kako interno, tako i u zemljama kandidatima.

Još postoji sumnja da li će politika proširenja EU uspeti da povrati neki transformativni uticaj na kandidate korišćenjem istih starih alata. U ovom istorijskom trenutku je preko potreban novi i inovativni pristup politici proširenja EU (kao jednoj od ključnih strateških politika EU) kako bi se proces ponovo pokrenuo na kredibilnoj osnovi.

Izvor: BiEPAG

Foto: Beta