Nominalna pobeda DPS na izborima u Podgorici više je simptom neuspeha premijera Spajića i predsednika Milatovića nego rezultat toga što je ta stranka pokazala želju za reformama ili što nudi nešto zaista novo. Sudeći po rezultatima izbora, formiranje nove vlasti će potrajati a glavno pitanje je da li se DPS vraća na vlast.

Bojan Baća, član Savetodavne grupe za javnu politiku Balkan u Evropi (BiEPAG)

U Crnoj Gori 29. septembra održani su vanredni lokalni izbori u Podgorici. Za 59 mesta u Gradskoj skupštini crnogorske prestonice takmičilo se 13 izbornih lista (gradonačelnik se bira većinom glasova). S obzirom da u Podgorici živi trećina populacije zemlje, ti izbori su indikator nacionalnih trendova. Iako bi se moglo očekivati smanjenje negativne kampanje zbog raspadanja (etno)političke polarizacije u Crnoj Gori i pomeranje fokusa na socio-ekonomska i pitanja svakodnevnog života, kampanju je obeležila neviđeno prljava taktika među glavnima takmacima.

Vanredni izbori bili su rezultat unutrašnje podele u Pokretu Evropa sad (PES) - između predsednika Crne Gore Jakova Milatovića i premijera Milojka Spajića. Lični animoziteti i političke razlike između tih lidera kulminirale su na lokalnom nivou prouzrokujući krah vladajuće koalicije. Neki članovi PES, uz koalicione partnere URA, Pokret za promene (PzP) i opoziciju, glasali su za skraćenje mandata Gradske skupštine i to je dovelo do prevremenih izbora.

S druge strane, Milatović je postao "lice" koalicije koju čine njemu lojalni, URA i PzP, s nadom da će kapitalisati svoju popularnost nako što je osvojio gotovo 60% glasova u drugom krugu predsedničkih izbora 2023. Međutim, njegova direktna umešanost u lokalne izbore, iako je stavio naglasak na to da je "predsednik svih građana", uz javne ispade, uključujući verbalne napade na novinare koji traže odgovore na legitimna pitanja, pokazala se kao štetna za uspeh njegove liste i prilično popularnog kandidata za gradonaćelnika Luku Rakčevića. Na kraju je lista dobila 10,5% glasova ili šest mesta, za pet manje nego što su ranije imali.

S druge strane, uprkos ključnim pozicijama u vladi, uključujući premijera i njegovog zamenika, koalicija PES i Demokratske Crne Gore (DCG) više je bila teret nego od koristi za njihovog kandidata za gradonačelnika Sašu Mujovića, univerzitetskog profesora često nazivanog "najboljim ministrom u Spajićevoj vladi". Pronicljiviji birači nisu bili voljni da previde negativne prakse koje su karakterisale Spajićevu vlast pa su se na kraju uzdržali od glasanja za popularnog kanididata za gradonačelnika.
Kao rezultat, koalicija PES-DCG je prošla ispod očekivanja sa samo 14 mesta ili 21,77% glasova.

Treći veliki konstituent vlade, koji se kandidovao na posebnoj izbornoj listi, desničarska Za budućnost Crne Gore (ZBCG) prošla je slabije nego što je očekivala ali je obezbedila solidnih 20,16% ili 13 mesta. Ključna opoziciona partija, Demokratska partija socijalista (DPS), koja je verovatno imala najbolje organizovanu kampanju, kapitalisala se na greškama vladajuće koalicije na lokalnom i nacionalnom nivou, kao i na popularnosti njihovog kandidata za gradonačelnika Nermina Abdića, poštovanog lokalnog lekara. DPS je dobio 19 mesta ili 29,95% glasova. Preostala mesta u skupštini podelili su partneri DPS - Evropski savez (ES) koji je dobio dva mesta i Stranka evropskog progresa (SEP) koju vodi bivši zamenik predsednika i premijer iz DPS Duško Marković, sa takođe dva mesta. Konačno, dva mesta je osvojio i novosnovani pokret Preokret kao najveće iznenađenje izbora.

I dok će formiranje nove lokalne vlasti verovatno biti dug proces, s obzirom na izborne rezultate, glavno je pitanje da li se DPS vraća na vlast. Analiza situacije u smislu blokovske podele karakteristične za polarizovanu Crnu Goru pruža jasniju sliku. Broj glasova za DPS i njegove tradicionalne partnere u stalnom je padu u poslednja tri kruga izbora za Gradsku skupštinu. Gledano u apsolutnim iznosima, broj glasova "DPS bloka" je gotovo prepolovljen za šest godina (58.374 u 2018, 37.895 u 2022. i 33.439 u 2024.). Međutim, kada se pogleda broj glasova (24.467) osvojen na parlamentarnim izborima 2023, što je bio najslabiji rezultat, u 2024. je evidentan preokret trenda.

Ipak, u kontekstu male izlaznosti (56,46%), nominalna "pobeda" DPS može izgledati značajnije nego što zaista jeste. To je više simptom neuspeha Spajićeve vlade i Milatovićevog predsedništva, koji su u početku budili velike nade u strukturne promene ali se često to završavalo nastavljanjem negativne prakse tri decenije duge vladavine DPS, nego što je DPS pokazao želju za reformama ili nudi nešto zaista novo.

Izvor: DES/BiEPAG blog

Foto: Beta